http://www.index.hr/wallpapers/default.aspx?type=preview&id=6723 Hrvatski Baruni - Neka pati koga smeta Croatia, Hrvatska - France 98: Dani ponosa i slave Put do sreće uz »vatrene« Nekome je sreća kada mu se rodi sin, nekom, pak, drugomu sama činjenica što radi, trećemu što postoji, četvrtom što zna izreći što misli, petomu što to smije reći glasno, šestomu što zna šutiti, osmome što sve što takne zna pretvoriti u uspjeh... Sreća može također biti i ono što su ostvarili naši brončani nogometaši na SP u Francuskoj... Po nekima, to nije tek jedna od sreća iz konvencionalnog repertoara sreća, nego sreća na kvadrat, na n-tu potenciju... Nešto,što se dogodi jednom u životu, a možda nijednom... Nešto, čiju veličinu značenja i prave dubine postajemo svjesni tek s vremenske distance. Odnosno, kad te i drugi ohrabre i uvjere da je to-to. Kad ti tutnu pod nos sve moguće svjetske hvalospjeve, ankete i rang-liste, na kojima, sve do jedne, hrvatska nogometna reprezentacija zauzima čelno mjesto kao momčad najvećeg napretka, najugodnijeg iznenađenja, najvećeg šoka i skoka. Uz to, nogometni su »vatreni« momčad zbog koje se najviše čulo o Hrvatskoj, jer nogomet ima posebnu snagu govora. Poglavito snažnu ako je to rećeno na priredbi planetarne važnosti kao što je Svjetsko prvenstvo. Po našemu skromnom sudu, sreća može biti i činjenica što nam je sudbina namijenila ulogu kroničara tih 60-ak dana, uključujući i pripreme, a kroz koje su razdoblje izbornik Blažević, njegovi »sinovi«, kao i fantastično razrađena i ozbiljna logistika, osmislili »put do sreće«. U tim smo danima svjedočili i o popratnim mukama, kao i dvojbama, panikam i raznovrsnom spektru zbivanja iza kulisa. Ponekad idealnom za novinsku senzaciju. No, zbog svekolikog isijavanja jedne do krajnjih granica pozitivne i poticajne atmosfere nabijene iz sata u sat sve naglašenijim optimizmom, jednostavno se moralo ostati imunim na to. Valjalo je u miru i s nadom čekati da počne. A kad je počelo onda to više nije bila obična sreća, nego narastajuća: iz utakmice u utakmicu sve veća i veća. Početak sretnih dana i velikih trenutaka navješten je u utakmici s Jamajkom, kad je pri 1-1 napadač »tigrova« gađao pored Ladićevih vratiju, da bi Šuker spretnim pogotkom usmjerio tijek kasnijih zbivanja kamo treba. »Zlatni« Šuker podario nam je plasman među 16 pogotkom protiv Japana, a preuzeo je na sebe odgovornost u susretu s Rumunjskom prlikom izvedbe sudbinskog jedanaesterca. Sreća je imati igrača koji će prstima tražiti bilo na vratu, i onda odmjeriti najpogodniji trenutak kada će obaviti egzekuciju bez pogreške. Sreća je svih tih dana imati i izbornika u neviđenoj formi, lucidnog, pravog stratega i diplomata, dovoljno mudrog i spremnog da obuzda svoj temperament, da se ne da isprovocirati i samim time natovariti si na vrat nepotrebnu nevolju. Sreća do sreće i - eto sveopće sreće, makar je bilo i nesreće. Samo da je barem minutu-dvije duže potrajala sreća potaknuta vodstvom protiv Francuza. Tko zna dokle bi onda sezala naša sreća? No, i ovako je sasvim dovoljno, a da je to tako svjedoči i prava eksplozija sreće nastala kad su »vatreni« sletjeli u Zagreb. (Z. Abramović) Croatia Jamaica Japan Argentina Germay Romania France Netherlands (Holland)