Požega je smještena uz obronke Požeške gore na 157 metara nadmorske visine, na krajnjem jugu Požeške kotline. Grad je i danas, kao i tijekom stoljeća, sjedište gradskih i županijskih institucija vlasti, gospodarstva, prosvjete, kulture te društvenog i javnog života. Prijatelja, gosta i turista ili slučajnog prolaznika uzbudit će i oduševiti ovaj grad. Patina je to što nastaje od pretpovijesti. U srednjem vijeku ovdje odsjedaju kraljevi i velikaši, sjedište je župana, a Turci ga izabiru za sjedište svog sandžaka. Konačno u XVIII. stoljeću Požega ponovno postaje sjedište županije, slobodni kraljevski grad u kojemu počinju raditi gimnazija, osnovna škola, Academia Posegana, ali i ljekarna i pošta. Trgovci i obrtnici u brojnim cehovima osiguravaju gospodarstvenu osnovu. Požega postaje sjedište kulturnog, prosvjetnog i gospodarskog života. Postaje europski grad. Tako je i danas. Svi dolasci u Požegu počinju na središnjem trgu - Trgu Svetog Trojstva koji to ime nosi od sredine XVIII. stoljeća. Arhitektura trga, barokne zgrade i bolte, crkve i spomenici zadivit će svakog gosta i posjetitelja. povijest tih zgrada, crkava i spomenika povijest je ovog hrvatskog grada. Grad okružuju polja, livade, šume i brda, bogat biljni i životinjski svijet. To su idealni uvijeti za osnivanje naselja. Znali su to ljudi u srednjem vijeku, a vjerojatno i mnogo prije, pa grade na brežuljku usred grada svoju utvrdu s tornjem za izviđanje, ali i zidine koje brane njegove žitelje od neželjenih posjetitelja. Tvrđa se prvi put spominje u XIII. stoljeću. Danas je na tom mjestu šetalište, pa putopisac i slikar Požežanin Matko Peić piše: "...dolaziš li sa zapada, od Zagreba, Požegu vidiš već izdaleka. Ako i ne znaš da je zbog kulture zovu Slavonska Atena, sličnost sa gradom božice mudrosti možeš vidjeti i po kamenu brežuljku koji se kao Akropola diže usred grada..." Požegi su taj laskavi naziv - Slavonska Atena - u XIX. stoljeću kao nagradu za istaknuti kulturni i društveni život dali priznati hrvatski književnici, pjesnici, umjetnici i kulturni djelatnici. Trg Svetog Trojstva Središnji gradski trg Požege, Trg Svetog Trojstva, ima urbanističku osnovu izduženog trokuta čija osnovica prati podnožje Požeške gore. Od juga prema sjeveru vidljiv je lagani nagib trga na kojem je elipsasti prostor omeđen zelenom živicom i ukrasnim raslinjem koji se djelomično upotrebljava za parkiralište. U njegovom zapadnom dijelu, u težištu trga, smješten je barokni spomenik Sv. Trojstva okružen zelenom površinom. U istočnom dijelu trga, ispred zgrade Požeške biskupije, manja je zelena površina ispunjena ukrasnim raslinjem i brezama. Nepravilni trokutasti oblik trga upućuje na njegovo postojanje i prije i za vrijeme Turaka, pa nam je sačuvan u svojim predgotičkim obrisima. Današnji izgled trgu dalo je doba baroka. Barokne bolte na kojima je izgrađen dio zgrada nose obilježja ranog baroka dok su neke zgrade kasnijim preuređenjima izgubile te osobine. Od sredine 18. st. trg je vrlo živo stjecište gospodarskog života. 1746. god požeška županija zahtijeva da se prostor trga uredi. Trg Sv. Trojstva je do danas zadržao obilježje središnjeg prostora gospodarskog i kulturnog života grada. Na njemu su značajne kulturne i sakralne građevine: Gradsko kazalište, Gradski muzej, palača Gradskog poglavarstva, Biskupski dvor i sjedište Požeške biskupije, crkva Sv. Lovre, franjevački samostan i crkva Svetog Duha, te brojni trgovački, obrtnički i ugostiteljski objekti. Trg je kroz povijest nosio različite nazive: u 18. st. se spominje kao "forum publicum" na kojem su se održavali sajmovi i narodne skupštine; 1749. na trgu je postavljen kameni obelisk Svetog Trojstva po kojem dobiva naziv Trg Svetog Trojstva; od 1885. god. pa sve do raspada Austro-ugarske monarhije trg nosi naziv Trg Franje Josipa I.; u državi SHS najprije se zove Wilsonov trg, zatim Trg kralja Aleksandra Karađorđevića; od proljeća 1941. do 1945. u NDH nosi naziv Trg Ante Pavelića; za vrijeme Titove Jugoslavije zove se Trg maršala Tita; s osnutkom nove hrvatske države trgu je vraćeno njegovo prvobitno ime Trg Svetog Trojstva.