U velikom požaru koji je u cetvrtak navecer izbio u Belišcu, u naselju zvanom Golubinjak, do temelja je izgorjelo osam stanova, a preostalih sedam uništeno je urušavanjem izgorenog krovišta zgrade u kojoj je živjelo 38 ljudi. U požaru kojega su cetiri ekipe vatrogasaca gasile cijelu noc lakše su ozlijedena dva vatrogasca koja su, tijekom gašenja, pali sa krova, a dvije su stanarke zgrade završile u bolnici zbog trovanja dimom. Požar koji je gutao 15 stanova zgrade i jecaji žena, muškaraca i djece koji su u zadnji tren uspjeli izaci iz plamena, toliko su šokirali predsjednika DVD Belišce Franju Jelica da je preminuo od srcanog udara za vrijeme gašenja. Zgarište koje je otkrilo jutro izgledalo je stravicno, a ocajni su stanari spašavali što se još spasiti može. - Navecer sam se vracao od susjeda i primjetio da iz stana starog Joze, našeg lokalnog pijanca koji je živio sam na pocetku zgrade, suklja vatra i dim. Uletio sam u zgradu i trcao u potkrovlje da obavijestim susjede da je požar i da bježe van. Cak sam pomogao i susjedu Taibu Hadžicu da pobjegne jer je nedavno operirao kuk i nije mogao sam. I moj stan je bio u potkrovlju. Izgorio je do temelja. Nisam uspio spasiti ništa pa ni lijekove bez kojih ne mogu jer imam pacemaker i transplantirani bubreg. Ostalo mi je jedino to što imam na sebi - kaže ocajni 54-godišnjak Josip Orsag koji je u potkrovlju zgrade stare 100 godina živio sa suprugom. Sada nema pojma gdje ce i kamo ce. U dim je otišlo i 50 godina života Antuna i Mande Dukmenic. Dok su vatrogasci još i ujutro gasili ostatke tinjanja vatre oni su sjedili na drvenoj stolici i plakali. - U zgradi smo živjeli i mi i naš sin Dragan sa dvoje djece. Sve nam je uništeno. Nosimo stvari u neki podrum u gradu, a mi ne znamo gdje cemo. Sreca pa požar nije izbio kasno u noci dok smo spavali jer bi se tada svi ugušili dimom i izgorjeli - rekli su Dukmenici dodajuci kako je požar izbio u stanu iznad njih, kod Joze, koji se vjerojatno opet napio i sve zapalio opuškom cigarete. U stanu pored Joze stanovale su majka i kci Maja i Snježana Šargac koje su se zamalo ugušile dimom i završile u bolnici. Na tragediju 15 obitelji reagiralo je gradsko poglavarstvo koje je osiguralo prihvat nesretnih 38 ljudi u sportskoj dvorani u školi dok im se ne nade kvalitetnije rješenje. Gradonacelnik Zvonko Boric obecao je svakoj obitelji dati 300 kuna kao pomoc pri smještaju, a županija je najavila pomoc od 2.500 kuna. - Ma šta nam sad to vrijedi! Uselio sam se u taj stan sa trudnom suprugom i bebom od 10 mjeseci, prije samo dva mjeseca. Digao sam kredit i uložio 100 tisuca kuna u uredenje stana, a sada je sve uništeno. Nemam pojma kuda cu - kaže Silvio Strugac. Svi stanari ocajni su jer smatraju da im je zgrada mogla biti spašena da vatrogasci nisu ucinili nevjerojatan propust. - Oni znaju da je ovo zgrada stara 100 godina i da je sva od drveta, a na požarište je došlo samo jedno staro vatrogasno vozilo sa crijevom kakvim ja zalijevam vrt. I došli su bez vode! Oko zgrade nema hidranta pa su po vodu išli na Dravu. A zgrada je gorjela kao da ju netko polijeva benzinom! U 15 minuta sve je izgorjelo! Tek nakon sat vremena došlo je još dva vatrogasna vozila, al tada je sve bilo kasno. Ljuti smo i na policiju koja nam nije pomogla prilikom evakuacije stanara nego su još i zatvorili prilaz zgradi bojeci se da ce srušeni elektricni vod izazvati eksploziju boca plina. Bili smo prepušteni sami sebi i prava je sreca što nema stradalih - kazuje Josip Orsag.