MIROSLAV RUS JE AUTOR OVE PREKRASNE PJESME koju su prije njega izvodili mnogi izvođači. Dobro da je ostavio svoj pečat i nakon svih je i sam otpjevao. Jedino je zbunjujuće što to ima trešnja zajedničkog sa uznemirenim morem. Vjerojatno je trešnja hrvatska kao i more... Svejedno, ovaj biser zaslužuje i liriku: Kad zamiriši trešnja Još i danas zamiriši trešnja u proljeće kao davno prije jedna trešnja danima daleko tamo gdje me već odavno nije Rekao sam kad poći sam mor'o spalite mi i kuću i njivu samo trešnju ostavite staru kad navratim da je vidim živu Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote Rekao sam u vjetar sam prič'o nikog nije bilo da me čuje lijepu pjesmu ne voli baš svatko neko baca kamen na slavuje Nije nebo ono što vam nude nije sunce od zlata i moći kad bi mogli prodali bi Boga njima nitko ne može pomoći Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote Još i danas zamiriši trešnja u proljeće kao davno prije jedna trešnja danima daleko posječena sa neba se smije