http://vinovo.magnify.net/ http://www.kijevo.hr Na tlu današnjeg Kijeva oko Glavice bilo je središte ilirske općine koja je obuhvaćala područje s desne strane Cetine od Šušnjara do Sivih brda i sjeverno do Uništa. Rimska vlast, pokorivši ilirska plemena (Lizavijati) gradila je upravna središta tzv. municipije, od kojih je jedan bio i u Kijevu. Takav status potrajao je sve do prodora Avara u VI. st., koji su opustošili i razorili Dalmaciju. Na poziv Bizanta, Hrvati progone Avare i naseljavaju današnje prostore krajem VI. i početkom VII.st., donoseći svoju plemensku i rodovsku organizaciju kao temelj buduće države. Župu kao plemensko -- teritorijalni oblik vlasti kod Hrvata nalazimo u prvim zapisima iz 777. . Kijevo je tada bilo u sastavu livanjske županije. Nakon pogibije zadnjeg hrvatskog kralja Petra Svačića 1097. na Gvozdu i kasnijeg prihvaćanja ugarskog kralja Kolomana za hrvatskog kralja organizacija vlasti se prilagođava mađarskom ustroju. 1185. na Splitskom crkvenom sinodu prvi put se u dokumentima spominje Vrhrička župa, koja se pripaja kninskoj biskupiji. Cetinska županija već je ranije teritorijalno-politički podijeljena na sinjsku i vrhričku te je sinod i u crkvenom smislu priznao postojeće stanje. Stara Vrhrika nalazila se u današnjem selu Cetina, a Kijevo je bilo dio te župe i županije. Kijevo se prvi put pod imenom Chie (Kij) spominje u notarskim spisima iz 1315. godine. Pod tursku vlast Kijevo (s utvrdom Glavaš) pada 1522. Prema Defteru iz 1604. Kijevo je jedno od većih sela, sa svojim seoskim knezom, u nahiji (općini) Vrhrika u okviru kliškog sandžaka (okruga). 1688. Mletačka Republika osvaja utvrde Knin i Vrliku, pa tako i Kijevo, te se Karlovačkim mirom iz 1699. granica utvrđuje preko Kozjaka, što znači da Kijevo i veći dio doline Cetine ostaje u sastavu Turske. Tek će Požarevačkim mirom 1718. Kijevo biti oslobođeno pri čemu će Venecija uspostaviti vojnu upravu sa sjedištem u Kninu. 1797. godine Dalmacija zakratko dolazi pod vlast Austrije. Dolaskom Napoleonovih trupa 1806. u kratkom vremenu (do 1813.) izvršile su se velike političke i teritorijalne reforme, koje će s manjim izmjenama potrajati sve do Drugog svjetskog rata. Dalmacija je ustrojena kao providurija sa sjedištem u Zadru, koja se sastoji od okružja (zadarskog, šibenskog, splitskog i makarskog). Okružja su se sastojala o kotara, a kotari od općina -- gradskih i seoskih. Kijevo je u tom ustroju vlasti seoska općina u sastavu vrličke općine, sinjskoga kotara i splitskog okružja. Nakon pada Napoleona, u drugoj austrijskoj vladavini, organizacija vlasti će uz male izmjene ostati ista sve do propasti Austro-Ugarske. Po toj organizaciji politički je kotar Sinj, sudski kotar je Vrlika (1842.), politička općina Vrlika i porezna općina Kijevo. Sličan status Kijevo je imalo za stare Jugoslavije. U Prvom svjetskom ratu palo je 35 Kijevljana, hrvatskih domobrana u austrougarskoj vojsci, kojima i danas u čast na kijevskom groblju stoji spomen-križ s uklesanim imenima. Šestorica Kijevljana iz Prvog svjetskog rata ostalo je trajnim fizičkim invalidima. Između dva svjetska rata, za Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Kijevljani su mahom prihvatili ideje Stjepana Radića i HSS-a. Stvaranjem Banovine Hrvatske, Ugovorom Cvetković-Maček i u Kijevu mjesnu vlast preuzimaju predstavnici HSS-a, a izborna i stranačka nadmetanja zaoštravaju nacionalnu i vjersku netrpeljivost između Hrvata i Srba na području Vrlike, Knina i Drniša. Radno sposobni kijevski muškarci bavili su se po tradiciji, uz stočarstvo i poljoprivredu, zidarstvom, kamenorestvom, bačvarstvom. Međutim, već 30-tih godina, jedan dio Kijevljana, zapošljava se u tvornicama cementa u Solinu i Kaštelima. Ti tvornički radnici, u kontaktu sa splitskim, sreću se i s komunističkim i sindikalnim idejama i organizacijama. Tako će se i nekoliko Kijevljana, radnika u solinskim majdanima, poneseni idejama socijalne pravde, naći u partizanskim redovima već potkraj 1941., premda će se velika većina Kijevljana, u zanosu i vjeri da je konačno stvorena hrvatska država opredijeliti za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Uspostavom SFRJ (1945.), osobito šezdesetih godina, mnogi Kijevljani bili su prisiljeni iseliti s ovih prostora stvarajući brojno iseljeništvo diljem Europe i svijeta. Napokon, nakon dugih stoljeća, raspadom socijalističkog sustava, osvanula je slobodna, neovisna, demokrtatska Hrvatska, a pučanstvo Kijeva dalo je svoj puni doprinos tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. u obrani slobode i suverenosti hrvatskog naroda. Ethno Music croatia croatian folklore traditional kijevo ojkavica dalmatian zagora glazba folk kroatien croazia song CRO sinj drnis hrvace dicmo vinovo donje mirlovic zagora croacia dalmazia imotski cvrljevo dalmatinska unesic mirlovic zagora cepikuce cavoglave toma bebic arsen dedic momcilo popadic ivan mestrovic jakov pero gotovac promina svilaja